Jezik 

Ažuriranja  | Međugorje  | Poruke  | Članake i Vijesti  | Videos[EN]  | Galerija[EN] | Pregled stranica  | O ...[EN]  | Knjiga gostiju

www.medjugorje.ws » Text version » Medjugorje News & Articles » Uloga vidjelaca (biblijsko-povijesna)

Uloga vidjelaca (biblijsko-povijesna)

Other languages: English, Français, Hrvatski, Italiano, Polski

Uvod

Dok razmišljam o postavljenoj temi, dolazi mi u pamet riječ Ivanova: "Što smo čuli, što smo svojim očima vidjeli, što smo promatrali i što su naše ruke opipale o Riječi Života - da, Život se očitovao, mi smo ga vidjeli i svjedočimo za nj, i navješćujemo vam Život vječni... što smo vidjeli i čuli, to navješćujemo i vama, da i vi imate s nama zajedništvo" (1 Iv 1,1-3)

On jasno govori o gledanju, te spada među Božje vidioce. U njegovim riječima se očituju bitne značajke za vidioca:

a) vidjeti - čuti, znači: primati;

b) vidjeti Božje djelovanje u Kristu, u povijesti spasenja;

c) svjedočiti, znači: prenašati primljeno.

d) uvađati u Kristovo otajstvo; izgrađivati pojedinca i zajednicu.

Zaustavimo se na pojedinim značajkama.

a) Primanje od Bogamože se ostvariti na različitim razinama: na naravnoj razini primanja Božjih poruka iz prirode (naravna objava); redovita nadnaravna pojava primanja Božjih darova na razini teoloških kreposti (po vjeri, ufanju i ljubavi); izvanredna nadnaravna primanja Božjih očitovanja u mističnom životu; izvanredna nadnaravna primanja Božjih objava karizmatičkog tipa, kada Bog nekome nešto otkriva na izgradnju Božjega naroda.

U našem slučaju se radi o posljednjem načinu Božjeg darivanja, kada naime Gospodin nekome nešto otkriva da prenese drugima u crkvenoj zajednici da bi joj to služilo na izgradnju. Ivan je naime posebno uranjao u Kristovo otajstvo i vidio što drugi, njegovi suvremenici, nisu vidjeli!

(Možda je dobro ovdje samo upozoriti na opravdanu i utemeljenu raspravu među teolozima o razlici između viđenja i ukazanja. Može, naime, to viđenje proizlaziti iz nutarnjeg našeg gledanja, danog od Boga - viđenje u užem smislu; može pak dolaziti izvana, i onda je ukazanje, odnosno viđenje u širem smislu. U našem slučaju, smatram, to ne dira samu bit teme, pa se na tome i ne zaustavljamo!)

b) Treba zapaziti i primiti spasenjsko djelovanje u nama, u Crkvi, u svijetu, u povijesti spasenja: Ivan jasno upućuje na Isusa Krista.

c) Svjedočenje i prenošenje primljenogu našem slučaju se ostvaruje po svjedočanstvu riječi Ivanove, ali se može ostvariti na više načina, o čemu ćemo kasnije više reći.

d) Ivanovo svjedočenje služi tome da druge potakne na vjeru i uvede u Kristovo otajstvo. Usp. također i završetak Ivanova evanđelja koje na to upućuje: "Ovo je napisano da i vi vjerujete i po vjeri život imate" (Iv 20.31).

Ivanov primjer nam služi da uočimo bitne elemente uloge vidioca. I te uloge se mogu promatrati u biblijsko-povijesnom, kao i u crkveno-povijesnom tijeku. Tada uočavamo su njihovu kompleksnost i domet, utkanost u ljudsku psihu, društvenost i povijesne Božje zahvate.

Zaustavimo se na tim elementima, najprije povijesno-biblijski, a kasnije kroz povijest Crkve, da bismo ih primijenili na sadašnjost.

I. Biblijsko-povijesni pogled

Stari zavjet: Abraham, Mojsije, proroci

Biblija SZ nam pruža dosta primjera za razmišljanje o ulozi vidjelaca: počevši od Abrahama, Mojsija, Samuela, brojnih proroka.

Primjer Mojsija nam je posebno prikladan i bogat za uočavanje pojedinih elemenata te uloge:

- susreće Boga u gorućem grmu;

- čuje njegovu riječ iz grma, iz oblaka, s neba (Izl 1-2-3);

- upoznaje povijest Izraela u novom svijetlu; doznaje za obećanja dana ocima;

- čuje obećanje oslobođenja;

- on treba da to prenese svojem narodu; treba da ga predvodi iz zemlje ropstva;

- Vodi narod Božji iz Egipta, vodi ga kroz pustinju; preko njega Gospodin sklapa Savez sa svojim narodom;

- upozorava Izraela na Savez: potiče ga i sokoli; kori ga i prijeti mu; tješi u nevoljama; u Božje ime liječi mu rane;

Od proroka bismo mogli spomenuti Jeremiju čija je povijest burna i bolna, koju on duboko osjeća i opisuje u svojem pozivu na proročku službu i u svojim ispovijestima, gdje iznosi svoja gorka iskustva i kidanja u službi Božje Poruke: usp. Jeremija 1,4-19 - Jeremijin poziv; 20, 7-18- Jeremijine "Ispovijesti".

Poput Mojsija i proroci:

- će primiti Božju riječ; bit će vidioci (odakle im i naziv "roeh" = vidioc);

- Bog će im otkriti svoje tajne, kao prijateljima,

- te su tajne povezane s njegovim spasenjskim planovima,

- oni ih trebaju prenjeti Božjem narodu, da bi na taj način pomogli njegovu Savezu s Bogom, životu s Bogom: ako su grešni da se obrate, ako su pravedni da postanu pravedniji, ako su klonuli da ih ojača, ako su u žalosti i tami, da ih utješi i rasvijetli...

Novi zavijet: Isus, Marija, Elizabeta, Šimun, apostoli

Makar je Isus izvor i prauzor svakog posredovanja između Boga i ljudi, jer je jedini Posrednik, ipak nije uputno - u našem slučaju- zaustaviti se posebno na njemu. On se naime ujedno bitno razlikuje od svih ostalih posrednika Novog i Starog zavjeta: On gleda Oca licem u lice i otkriva nam ga, On je SVJETLO SVIJETA, a svi ostali su posrednici tek njegov odraz. On je RIJEČ OČEVA, a svi ostali će biti tek njegov glas ili jeka, poput Ivana Krstitelja (...)

Bitna je, dakle, razlika između Isusa i ostalih vidioca: On je IZVOR svjetla, ostali su tek odraz, zrcalo; On je RIJEČ, dok su ostali samo glas, razglas. Stoga se radije zaustavimo na drugim novozavjetnim osobama, kao npr. Dj. Mariji, Ivanu, Pavlu.

Djevica Marija je vidjelica:

- koja od arkanđela Gabrijela prima vijest i po Duhu Božjem prima riječ Božju, postaje Majkom Božjom;

- odmah se stavlja na put i u službi je otkupljenja;

- prenosi milosno djelovanje svoga Sina na Elizabetu i njezinog sina Ivana;

- u hvalospjevu VELIČA izriče hvalu Bogu i naviješta Elizabeti i svima nama velika Božja djela.

Njezina uloga "vidjelice" veoma je jednostavna u svojoj najvećoj uzvišenosti: jednostavna, kao što je uloga majke koja začinje dijete, služi djetetu, nosi ga, hrani i odgaja, i -kada dijete odraste- predaje ga drugima!

Marijin primjer, mislim, da je posebno važan, jer se Marija u tijeku povijesti Crkve, veoma često javlja vidiocima:

- žuri se u Judejske gore da pomogne svojoj potrebnoj rodici Elizabeti, žuri se svima nama potrebnima;

- i nosi nam Spasitelja, jer je ona Njegova Majka;

- i otkriva to u riječima svojega hvalospjeva: Veliča; u kojem se vidi djelovanje Spasitelja u malenima, siromašnima, odbačenima;

- i naviješta kako se ispunja spasenjska povijest u Izraelu, i u Božjem narodu!

Zaustavimo se također na Ivanovu Otkrivenju, koji u viđenjima otkriva stanje maloazijskih sedmorih Crkava (Otk 1-3), i promatra konačnu borbu koja se odvija između Boga i Sotone za čovjeka (Otk 4-20). I tu su temeljne oznake:

- uočavanje, gledanje stanja pojedine Crkve,

- da bi je pozvao na obraćenje, potaknuo na ustrajnost, utješio je, ukorio je,

- uveo je u plodove otkupljenja,

- vidioc u svojim viđenjima promatra i teške borbe na kraju ljudske povijesti,

- otkriva tu tešku stvarnost, strahotu grijeha, silu zla; otkriva i snagu Božju, spasenjsko djelovanje; ulogu anđela Božjih;

- konačnu pobjedu Božju.

Mogli bismo završiti ovaj letimičan pregled uloge proroka - vidjelaca u Bibliji riječima sv. Pavla: "Svatko je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude savršen - opremljen za svako djelo ljubavi" (2 Tim 3,16-17).

Jasno su istaknute uloge Pisma i onih koji prenose to Pismo:

- raznolika korist u popravljanju i u rastu,

- rast u djelima ljubavi prema savršenstvu.

Poruka Božja te, dosljedno, i uloga vidjelaca jest u službi života:

- stavljam preda te život i dobro, smrt i zlo, izaberi dakle život, da živiš! (Pnz 30, 15.19);

- Isus dolazi da nam dade život, i to puninu života (Iv 10.10);

- zato Ivan i piše svoje Evanđelje - da bismo po vjeri imali život (Iv 20,30);

- zato Isus i šalje apostole širom svijeta neka navještaju Radosnu vijest i krste sve narode (Mt 28,19), da bi po krštenju postali djecom Božjom i imali Božji život u sebi i imali udjela u kraljevstvu nebeskom (usp.Iv.3,5).

II. Kroz povijest Crkve

Ekonomija spasenja u SZ i NZ posiže za Božjim glasnicima: anđelima, prorocima, vidiocima, apostolima, -te je za očekivati da će i u povijesti Crkve Gospodin na sličan način postupiti.

Doista, vidimo da se u svim vremenima povijesti govori o tom kako je Bog u danim časovima po pojedinim vidiocima objavljivao svoju volju...

Spomenimo iz novijih vremena vidjelicu sv. Margaritu Mariju Alacoque u Paray-le-Monialu, Bernardicu u Lurdu, te vidioce u Fatimi: Luciju, Franju i Jacintu, koji su od crkve priznati kao autentični.

Kod sv. Marije Margarite vidimo kako preko nje Gospodin poziva na življenje otajstava ljubavi njegovog Božanskog Srca. Objave, dane po njoj, nisu odmah prihvaćene, nego su naišle na otpor među crkvenim osobama. Tek kasnije je Crkva prihvatila bitni dio tih poruka i polazeći od biblijskih objava, posebno preporučila štovanje Presv. Srca Isusova (usp. Pio XII.: Haurietis aquas de fontibus Salvatoris: Crpsti ćete vode iz izvora Spasiteljevih). Ovdje se lijepo vidi kako vidioci ne dodaju nešto novo danim objavama, nego upućuju na neke objave već dane, koje u danim okolnostima ističu, da bi vjernicima bile poticaj na dublji kršćanski život!

Kod Bernardice i Fatimskih vidjelaca zapažamo:

- to su neuka djeca koja nisu u stanju da sami svojim razmišljanjem dođu do poruka o kojima govore; oni su dakle primili poruke od Gospe;

- oni ih naviještaju ljudima,

- prenose ih i crkvenim pastirima,

- oni ih žive svojim životom;

- u prenošenju Gospinih poruka nailaze na teškoće, od ljudi, od vlasti civilnih i crkvenih,

- konačno se uočava autentičnost njihovih poruka (iz njihova života, iz slaganja poruka sa Svetim pismom, iz plodova u životu, iz čudesnih znakova koji prate te poruke).

Uloga vidjelaca

Želeći istaknuti ulogu vidjelaca- što je naša tema- možemo iznijeti da ona sadrži:

- primanje poruka,

- naviještanje poruka,

- življenje poruka.

a) Uloga vidjelaca u "primanju" poruka

Filozofsko je načelo: Što god se prima, prima se na način koji odgovara primaocu.

To nam dovoljno jasno tumači kako na različite načine primaju poruke djeca i odrasli, muškarci i žene, u raznim kulturnim ambijentima, u raznim vremenskim razdobljima (tako istu poruku, sadržajno, drugačije Gospodin naviješta Crncu, a drugačije Evropljaninu; drugačije u srednjem vijeku, a drugačije u naše vrijeme. Bog bira "jezik" koji primalac razumije: dijete, odrastao Židov, kršćanin, Evropljanin; Afričanin; čovjek u srednjovjekovnoj slici svijeta i znanosti, čovjek u modernim vizijama svijeta i povijesti.

Dovoljno je ovdje da smo na to upozorili.

b) Uloga vidjelaca u odnosu na "Sadržaj" poruka

Analizom poruka koju vidioci u Lurdu i Fatimi, a i drugdje (kroz povijest Crkve) primaju, vidimo da oni jednostavno prenose poruke, koje su već sadržane u danom nam javnoj Objavi,

--- da prenose samo neke određene poruke, koje imaju posebnu važnost za određeno vrijeme,

--- da ističu i podcrtavaju te poruke.

Kad smo već uzeli kao primjer sv. Mariju Margaritu i Fatimske pastire, istaknimo također da prve objave ističu Ljubav Božju otkrivenu u Božanskom srcu Isusovu, a druge objave u Fatimi, stavljaju nam na štovanje Prečisto Srce Marijino. Zanimljivo je uočiti ovu povezanost: ljubav Božja se nama otkriva i nudi u nama dostupnim likovima - u Srcu Isusa i Marije! I jedna i druga pobožnost obnavlja naša srca i cjeloviti kršćanski život.

Oni su dakle u odnosu na poruke koje prenose:

- jeka koja odjekuje na poruke Biblije,

- oni su selektori poruka, koje prenose određenom naraštaju u njegovim specifičnim prilikama,

- oni su pojačivači tih poruka, koje onda mogu jače odjeknuti i bolje se čuti.

- poslanje Ivana Krstitelja može nam posebno jasno istaknuti ulogu vidjelaca: On je pokazao Spasitelja, i njemu je uputio svoje učenike, i rekao je: "Ja treba da se umanjujem a On da raste" (...). Vidioc treba da ulazi u sjenu, a Sunce Božje treba da se diže na horizontu. Možemo navesti i usporedbu zvijezde Danice: Ona najavljuje dan - ali što se dan više bliži, ona sama po sebi nestaje i gubi se u sjaju Sunca! Sunce je glavno, k njemu ona vodi! Tako i vidioci!

- on je u dragovoljnom služenju evanđelju:"besplatno ste primili, besplatno dajte" (Mt 10,8). On dakle stoji u službi prenošenja darova, te i sam postaje darom! (To je njegova uloga te ujedno i kriterij autentičnosti: služenje i besplatno služenje! Izgarati kao svijeća - koja svijetli i time nestaje da drugi žive!);

- izgrađivanje Tijela Kristova, Crkve: "Idite po svem svijetu..." (usp. Mk 16,15 sl.)

- vidioc po svojoj ulozi ulazi u odnos:

- prema javnoj Objavi Božjoj;

- prema hijerarhiji u Crkvi, koju je Gospodin postavio da upravlja Crkvom;

- prema narodu Božjem,

- prema svijetu.

(Teme su to koje samo spominjemo, a koje zahtijevaju posebno produbljenje, analizu i obradu u odnosu na poruke koje prenosi pojedini vidioc!)

c) Sadržaj poruka

Ovo nije mjesto ni vrijeme da se posebno zaustavimo na samom sadržaju poruka, što je - inače- i te kako važno i potrebno!

Možda bismo mogli slikovito predstaviti ulogu vidjelaca:

- oni su prijemnici. Međutim, nije svaki prijemnik jednako prikladan za primanje svih valova; treba biti na istoj valnoj dužini; mi trebamo prilagoditi radioprijemnik za svaku radiostanicu posebno. Zanimljivo je da među vidiocima ima mnogo djece i da među njima nekako češće susrećemo ženske osobe; bit će da su djeca osjetljiva i neopterećena vlastitim frekvencijama, te lakše prihvaćaju Božju frekvenciju; a za ženske osobe izgleda da su one osjetljiviji prijemnici, pa onda s njima Nebo lakše i uspostavi tu vezu prenošenja.

- oni su mikrofoni,

- također su selektori,

- imaju ulogu pojačivača,

- umiješana je njihova vlastita frekvencija, kao i frekvencija njihovog ambijenta u to primanje i odašiljanje poruka. Tu je na svoj način uključena "vitalizacija" poruka: naime poruke prolaze kroz njihov život i postaju uočljive, čitkije. Sjetimo se kako je u SZ mnogo puta Gospodin svoje poruke prenosio preko simboličkih radnji, pa i veoma bolnih (usp. prorok Ezekiel, Hošea i dr.).

Odnos vidjelaca i hijerarhije

Ovo je posebno osjetljivo pitanje te je potrebno na njega se osvrnuti.

Ovdje se u biti radi o odnosu između karizme i Institucije u Crkvi.

Drugi vatikanski sabor izričito se osvrnuo na odnos između karizmatičkih milosnih darova i hijerarhije i rekao da je potrebno biti otvoren svim milosnim darovima Duha Svetoga, onim običnim i onim izvanrednim, a da su pastiri Crkve pozvani da ne odbacuju tih darova, nego među njima prosude, autentične prihvate a neautentične odbace. (usp. LG 12)

Na više dakle razina postavlja se pitanje kriterija autentičnosti karizmi, odnosno onih koji imaju te karizme, konkretno - u našem slučaju- vidjelaca. Pa navedimo neke od glavnih kriterija za rasuđivanje te autentičnosti.

Kriteriji autentičnosti

Sjetimo se, ipak, da se i u SZ i u NZ postavljalo pitanje autentičnosti vidjelaca-proroka. Bilo je naime, i samozvanih proroka i apostola, te će u SZ Mojsije upozoriti na oprez, a u NZ sam Isus će govoriti o krivim prorocima, i Pavao i Ivan će upozoravati protiv krivih apostola.

Potrebni su, dakle, kriteriji za raspoznavanje pravih proroka, apostola, vidjelaca. O tim kriterijima treba ozbiljno voditi računa. Spomenimo neke od tih kriterija koji su povezani s ulogom vidjelaca:

- vidioc treba da naviješta Boga i Božje planove spasenja; ako pak u svojim navještajima čini suprotno tome, te ne naviješta Božje planove, nego svoje, onda dakle nije autentičan vidioc;

- on naviješta Božju objavu da bi izgrađivao Narod Božji, Tijelo Kristovo, Crkvu; stoga, ako on svojim navještajem sije razdor, potkopava Hram Božji, kida Tijelo Kristovo, zacijelo nije autentičan;

- djelovanje Božje objave treba da bude najprije očito na samom vidiocu, kako to ističe sv. Pavao, braneći svoje apostolsko poslanje.

Posebno bih ovdje naveo kriterije koje prilagođujem iz knjige dr. Heribert Mühlena (Novi susret s Bogom, Jelsa 1994, str. 205-207, 314-319). Evo glavnijih:

- da li su vidioci na putu predanja Bogu:

- po vjeri, ufanju i ljubavi?

- da li se oslanjaju na vlastite sposobnosti i metode ili na snagu Božju?

- kakva je njihova ljubav prema Crkvi:

- da li su nošeni ljubavlju prema konkretnoj Crkvi: puku Božjem?

- kakav je njihov odnos prema pastirima Crkve?

- potiču li na izgradnju Tijela Kristova, Crkve?

- jesu li otvoreni služenju ljudi?

- traže li svoju slavu i probitak ili korist drugih ljudi?

- jesu li spremni na suradnju?

- da li je njihova kritika, ako je izriču, na izgradnju ili na rušenje?

- nasljeduju li Isusa u svagdašnjici?

- kako vrše svoje zvanične dužnosti: u školi, u obitelji, na poslu?

- nose li u sebi plodove Duha Svetoga?

- šire li mir ili smetenost?

- nose li u srcu radost koja obećava i ljubav?

- da li posjeduju ljubav koja se želi darovati?

- kakvi su u odnosu na pretjerivanja i negativnosti?

- da li pretjeruju u istinitom i dobrom?

- naglašavaju li negativno?

- zaustavljaju li se na tamnim stranama, na nutarnjim ranama i ozljedama?

(To upućuje na djelovanje Sotone - koja potkopava čovjeka)

Osvrt na međugorske vidioce

Gore izneseni podaci iz povijesti Starog i Novog zavjeta, kao i povijesti Crkve, treba dakako primijeniti konkretno i na međugorske vidioce:

- treba razmotriti sve okolnosti njihova primanja poruka: viđenja (promatrana fiziološki, psihološki, duhovno, mistički),

- sadržaj poruka koje oni u ime Gospe prenose (biblijski, teološki, crkveno, pravno, asketsko-mistički),

- primljene poruke u njihovu životu (osobni i zajedničarski život, osobni život, obiteljski život, odnos prema Crkvi i crkvenim vlastima, konkretno prema biskupu, Papi, župniku),

- način naviještanja poruka (riječju, činima, životom),

- plodovi poruka (obraćenje, molitva, pokora, sakramenti, krunica, ispovijedi, Euharistija, pomirenje, Marijanska duhovnost...)

Ovdje smo na to uputili.

To je tema posebnog dugog i detaljnog istraživanja i proučavanja.

III. ZAKLJUČAK

Uloga, dakle, vidjelaca u javnoj i privatnoj objavi - uloga je posrednika.

Ona odgovara našoj individualnoj i komunitarnjoj strukturi, kao i povijesnom ambijentu i dinamici ljudskog roda.

Dakako, njihova uloga posve je podređena ulozi posredovanja - koja je uvijek tiha, nenametljiva, skrivena - kao što je, poredbeno govoreći, uloga mikrofona i razglasa pri prenošenju riječi. Što se manje mikrofon i razglas zapaža, to je on bolji jer bolje služi svojoj svrsi. Čim se više nameće svojim kreštanjem i deformacijama glasa, tim je slabiji.

Prauzor je za - stvorene posrednike - Djevica Marija. Ona posve tiho prenosi UTJELOVLJENU PORUKU- RIJEČ, nestaje u njezinoj sjeni, pojavljuje se tek ponovno na Kalvariji. Izgleda da se upravo tako i kroz povijest Marija pojavljuje mnogo puta u kriznim vremenima - opet uz Isusa i noseći Isusa, mnogo puta ranjenog, raspetog, - u našim ljudskim bićima i srcima, da bi oživio u nama, jer joj je sam Isus sve nas s Križa predao za djecu, a Nju nama za Majku!

Na način Marijin vidioci sudjeluju u našim "Kanama", na našim "Kalvarijama", slušajući i ponavljajući riječi koje im Gospodin stavlja u srce: "Što vam god rekne, učinite! "(Iv 2,5)

Takva je uloga vidjelaca: uputiti na Isusa - i nestati u sjeni! Ostaje samo Isus i Njegova Riječ!

Fra Josip Marcelić, 1995.

Fra Josip Marcelić, franjevac-trećoredac, rođen je 1929. u Preku, Zadar. Zaređen je za svećenika u Splitu 1953. Magistrirao je filozofiju i doktorirao teologiju na Lateranskom sveučilištu u Rimu. Od 1971./1972. predaje na teologiji u Splitu dogmatiku i neke biblijske discipline. Više puta je vršio službu rektora i prorektora na istoj Teologiji. Suutemeljitelj je i suizdavač ciklusa "Duh i voda", biblioteke djela Obnove u Duhu (Jelsa, 1984. i dalje), u čijem nizu je preveo i izdao više knjiga.

 


 

PC version: Ova web stranica | Medjugorje | Ukazanja  | Poruke  | Članake  | Galerija[EN]  | Medjugorje Videos[EN]