Vrijeme je godišnjih odmora i ljudi se pitaju kako što bolje provesti odmor i dobro se odmoriti. Neki tako izabiru planine, drugi idu na more, neki će se odlučiti za čitanje dobre knjige ili će izabrati šetnju po prirodi.
Gospa nas poziva na jednu sasvim drugačiju vrstu odmora i poučava nas da se pravi odmor sastoji u obraćenju. A obraćenje zahvaća cijelu osobu: tijelo i dušu, riječi i djela. Sv. Marko navodi kao prve Isusove riječi na početku svoga javnog djelovanja: «Obratite se i vjerujte evanđelju (Mk 1,15)». Obraćenje se ne sastoji samo u vanjskom ispunjavanju Božjih zapovijedi. Ono se sastoji u osobnom susretu sa Isusom Kristom. Nakon tog susreta čovjek postaje potpuno svjestan tko je i kakav je, postaje svjestan svojih grijeha i slabosti ali isto tako i svoje važnosti i vrijednosti. Nakon susreta s Isusom u čovjeku se budi želja da ne želi više živjeti starim načinom života, želi započeti novi život. Dopušta Isusu da uđe u njegove dane, u njegov život, u njegova ponašanja i razmišljanja.
Gospa nas u poruci nadalje poziva da molimo kako bi naše srce više žudilo za Bogom Stvoriteljem jer jedino on može dati pravi odmor našoj duši i našem tijelu.
Srce je središte čovjeka i nitko nema dva srca da bi jednim mrzio a drugim volio. Čovjek ima samo jedno srce i zato se treba odlučiti za praštanje, mir, ljubav i povjerenje. Oprostiti znači primiti drugoga u svoje srce i prihvatiti ga onakvim kakav jest. Toma Akvinski kaže da je ljudsko srce stvoreno na Božju sliku da ljubi.
Vrijeme odmora je sjajna prilika da na trenutak zastanemo i započnemo ponovno moliti. To je vrijeme za intenzivniji i dublji susret s Bogom. Odmor je i prilika da nađemo više vremena i za prijatelje koje smo možda zaboravili. Da ih nazovemo i podijelimo s njima dobre vijesti ili odluke koje smo donijeli u posljednje vrijeme. Vrijeme odmora je prilika za potpuni preokret života u odnosu prema Bogu, prema drugima i prema sebi. Iskoristimo ovaj odmor da nam ne prođe u uzaludnom trošenju vremena koje nam je dragocjeno.
Gospa nas zagovora pred Bogom i od njega moli oproštenje i milost za nas. Ona nas zagovara i prati na putu kojim idemo i zato se ne trebamo bojati.
Završio bih riječima Psalma 62 koji kaže:
Fra Danko Perutina
Međugorje 26.7.2008.