Jezik 

Ažuriranja  | Međugorje  | Poruke  | Članake i Vijesti  | Videos[EN]  | Galerija[EN] | Pregled stranica  | O ...[EN]

www.medjugorje.ws » Text version » Ukazanja u Međugorju » Vodič Kroz Svetište Kraljice Mira Međugorje

Vodič Kroz Svetište Kraljice Mira Međugorje

Other languages: English, Čeština, Deutsch, Español, Français, Hrvatski, Italiano, Polski
«Mi biskupi, nakon trogodišnjega komisijskog studija prihvatismo Medjugorje kao proštenište, kao svetište. To znači da nemamo ništa protiv ako netko časti Majku Božju na način i u skladu s crkvenom naukom i vjerom... Zato to prepuštamo daljnjem studiju. Crkvi se ne žuri.»

Uzoriti kardinal Dr. Franjo Kuharić, nadbiskup zagrebački

(Glas Koncila, 15. kolovoza 1993.)

Župa Medjugorje i Gospina Ukazanja

Župa Medjugorje

Župa Međugorje nalazi se u Hercegovini, 25 km jugozapadno od Mostara. Međugorje (ime je slavenskog podrijetla, a označava područje između dva gorja) sa selima Bijakovići, Vionica, Miletina i Šurmanci, čini rimokatoličku župu u kojoj danas (2002. g.) živi oko 4000 stanovnika. Za nju se pastoralno brinu svećenici Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Marijina.

Cijelo područje nastanjeno je Hrvatima koji su kršćanstvo primili još prije 13 stoljeća. Selo se u povijesnim izvorima prvi put spominje 1599. godine. Sadašnja je župa utemeljena 1892. godine i posvećena sv. Jakovu apostolu, zaštitniku hodočasnika.

Do 24. lipnja 1981. godine Međugorje je živjelo kao i ostala sela ovoga kraja: ljudi su obrađivali zemlju, sadili duhan i lozu, proizvodili vino i uzgajali povrće da bi priskrbili za skromni život svojih obitelji. Zbog socijalnih prilika, mnogi su odlazili u svijet: u prekooceanske i zapadnoeuropske zemlje, te gradove u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj.

Gospina Ukazanja

1981. godine, kada su počela Gospina ukazanja, život župe se promijenio. Gospa je, naime, osim šestero vidjelaca, odabrala cijelu župu i hodočasnike za svoje svjedoke i suradnike. To je posebno očitovano u poruci koju im je uputila rekavši:

«Ja sam ovu župu na poseban način odabrala i želim je voditi.»

24. lipnja 1981. oko 18 sati šestoro mladih, Ivanka Ivanković, Mirjana Dragićević, Vicka Ivanković, Ivan Dragićević, Ivan Ivanković i Milka Pavlović, vidjeli su na brdu Crnica, nekoliko stotina metara iznad mjesta zvanog Podbrdo, mladu ženu s djetetom u naručju koja im je rukom davala znak da joj se približe. Iznenađeni i prestrašeni, nisu joj pristupili.

Sutradan u isto doba dana, 25.6.1981., četvoro od njih, Ivanka Ivanković, Mirjana Dragićević, Vicka Ivanković i Ivan Dragićević, osjetili su se snažno privučeni prema mjestu gdje su dan prije vidjeli Onu koju su prepoznali kao Gospu. Njima su se pridružili Marija Pavlović i Jakov Čolo. Skupina Međugorskih vidjelaca bila je oblikovana. S Gospom su molili i razgovarali. Zato se 25. lipnja slavi kao obljetnica ukazanja. Prema svjedočanstvu vidjelaca, od toga su dana imali svakodnevna ukazanja, zajedno ili odvojeno, gdje god se nalazili. Milka Pavlović i Ivan Ivanković Gospu više nikad nisu vidjeli.

Trećeg dana ukazanja, 26. lipnja 1981, Gospa je prvi puta pozvala na mir riječima:

«Mir, mir, mir - i samo mir! Mir mora zavladati između Boga i čovjeka, a i između ljudi!»

Privučen ukazanjima i Gospinim pozivom, narod - najprije iz župe a potom i iz drugih mjesta, te iz svijeta - počeo se okupljati i moliti.

Odmah nakon početka ukazanja počeli su i progoni vidjelaca, njihovih roditelja i rodbine, župljana i svećenika, pa i hodočasnika. Vidioci su bili privođeni na policijska saslušanja i psihijatrijske preglede, ali je uvijek bilo utvrđeno da su zdravi. Isto su potvrdila i ispitivanja provedena kasnijih godina.

Tadašnji međugorski župnik fra Jozo Zovko mjesec i pol nakon prvog ukazanja bio je uhapšen i nevin osuđen po komunističkom sudu na tri i pol godine zatvora.

Zahvaljujući Gospinim ukazanjima, Međugorje je od obične seoske župe postalo mjesto okupljanja mnoštva hodočasnika iz cijelog svijeta (u prvih 20 godina preko 20 milijuna) i time jedno od najvećih svjetskih molitvenih središta, usporedivih sa Lourdesom i Fatimom. Nebrojena svjedočanstva hodočasnika govore o tome kako su upravo na ovom mjestu pronašli vjeru i mir.

Po jednodušnom svjedočanstvu vidjelaca, Gospa im daje poruke, da ih oni prenesu župi i svijetu. To su MIR, VJERA, OBRAĆENJE, MOLITVA I POST. Najprije treba da sami župljani i hodočasnici postanu svjedoci njezina ukazanja i njezinih poruka, kako bi se onda zajedno s vidiocima njoj pridružili u ostvarivanju plana obraćenja svijeta i njegova pomirenja s Bogom.

Potkraj 1982. godine, Gospa se kroz unutarnji govor (Locutio cordis) obratila dvjema desetogodišnjim djevojčicama, Jeleni i Marijani Vasilj, te od 1983. do 1987. godine putem njihove molitvene skupine davala upute molitvenom pokretu koji se stvorio od samog početka ukazanja.

Gospine poruke u Međugorju predstavljaju svojevrsnu školu mira, molitve i ljubavi.