Gradišćanski Hrvat Jožef Ratković pješačio je iz Züricha do Međugorja. Za 42 dana prešao je 1.400 km. Došao je na zavjet, moliti za ozdravljenje svoje supruge koja boluje od multiple skleroze. „Vjerujem u Boga i nadam se da će pomoći. Uz to molim za mir s Bogom i s ljudima. Mir je za mene kada jedni drugima pružimo ruke i pozdravimo se. To je osnovno.“
Bilo je to 1991. godine. Nakon večere kod mojih roditelja, otac mi je dao pogledati jednu video kasetu o Međugorju. Uvijek sam voljela Gospu. Fasciniralo me je da se ukazuje u ovoj zemlji, i rekla sam ocu: Kako je to moguće? To traje već deset godina, a nikad nisam nijednog svećenika čula da o tome govori u crkvi! Otac mi je rekao da je film snimio jedan protestant! Te večeri bla je velika oluja i nisam se mogla vratiti svojoj kući, pa sam prenoćila kod roditelja. Tijekom te noći osjetila sam Gospinu nazočnost u sobi. Nikad prije mi se ništa slično nije dogodilo. S jedne sam strane bila uzbuđena, s druge nervozna, ali osjećala sam mir. Te se noći nešto dogodilo. Gospa me taknula. To mi je uvijek ostalo u pamćenju. Kad god bih čula riječ Međugorje, to bi me fasciniralo.
U mađarskoj zemljoradničkoj župi sv. Petra i Pavla u mjestu Male Pijace u Vojvodini živi oko 2000 duša. U crkvi se svakog četvrtka navečer održava klanjanje pred Presvetim. Molitvene meditacije prate se iz Međugorja zahvaljujući „Radio Mariji“ iz Novog Sada koja se uključuje u prijenos koji osigurava Radio „Mir“ Međugorje. Ako u Međugorju nema prijevoda na mađarski, prevodi se iz studija u Novom Sadu.