"Privatna" objava i Međugorje

Umeđugorska Ukazanja i Viđenja

Već od 24. lipnja 1981. do danas šestero vidjelaca u Međugorju, Ivanka Ivanković - Elez, Mirjana Dragićević - Soldo, Vicka Ivanković, Marija Pavlović - Lunetti, Ivan Dragićević i Jakov Čolo, tvrde jednodušno da im se Gospa ukazuje. Svi je svakog dana do danas vide , osim Ivanke i Mirjane, koje je još vide samo jedanput godišnje, Ivanka na obljetnicu ukazanja, a Mirjana na svoj rođendan. Potvrdu istinitosti tih ukazanja i viđenja pokušavalo se na razne načine pribaviti već od samoga početka ukazanja. Osim ustrajne tvrdnje vidjelaca nastojalo se više- manje znanstveno i teološki doći do objektivnih dokaza istinitosti ukazanja. Odmah prvih dana ondašnji komunistički režim, koji se iz ideoloških i ateističkih razloga suprotstavio fami o ukazanju Gospinu, pokušao je najprije preko liječnika u Čitluku i Mostaru dokazati da je govor o ukazanjima obična djetinjarija i iskaz bolesne djece. Kad su liječnici utvrdili da su djeca sasvim zdrava, komunisti su sastavili dvanaestočlanu komisiju liječnika i psihijatara koje su jednostavno zadužili da djecu proglase duševno bolesnom. Značajno je da unatoč pritisku članovi Komisije nisu to učinili, jer je bilo očito da su djeca zdrava.

Poslije toga redale su se brojne druge neslužbene i službene komisije koje su s više poštenja nastojale doći do istine ukazanja. Iznimku čine dvije komisije koje je uspostavio mjesni biskup Pavao Žanić. On nije tražio od tih komisija da proučavaju međugorske fenomene, nego da potvrde njegovo negativno mišljenje, koje nije imalo nikakva oslona u ukazanjima. Da bi osigurao "rezultat" istrage sam se postavio predsjednikom Komisija i zadužio ih da misle i govore što je on o tom neobrazloženo mislio i govorio. Drugi su, za razliku od biskupa Žanića i njegovih komisija, stručno ispitivali vidioce i činjenice u Međugorju. Budući da je Kongregacija za nauk vjere, s kard. Josipom Ratzingerom načelu, odbacila "rezultate" komisija biskupa Žanića kao nestručne i neutemeljene, naredila je da BKJ uspostavi svoju komisiju koja će se ozbiljnije pozabaviti međugorskim ukazanjima. Premda ni ta komisija nije ozbiljnije proučavala spomenuta ukazanja, ipak se prema njima odgovornije ponašala. Barem nije ustvrdila da ukazanja nisu istinita, nego je pronašla salamonsko rješenje i izjavila da još nije došlo do pravih dokaza za nadnaravnost ukazanja. Taj stav je prihvatila i BKJ, koja je ipak bila prisiljena zbog sve općenitijeg uvjerenja da su ukazanja istinita, a pogotovu zbog iznimnih duhovnih darova u cijelom svijetu u vezi s ukazanjima, prihvatiti Međugorje kao svetište i sama preuzeti veću brigu oko ispravnog odvijanja pobožnosti i zadovoljavanja duhovnih potreba hodočasnika u Međugorju.

Međutim, najkompententnije i najstručnije ispitivala je međugorska ukazanja međunarodna francusko - talijanska znanstveno teološka komisija "o izvanrednim događajima koji se događaju u Međugorju". Zbor od 17 renomiranih prirodoznanstvenika, liječnika, psihijatara i teologa došla je, 14. siječnja 1986. u Paini kod Milana u svom istraživanju, do zaključka u 12 točaka.

1. Na temelju psihološki istraživanja može se kod svih i pojedinih vidjelaca sa sigurnošću isključiti varka i prijevara.

2. Na temelju medicinskih ispitivanja, testova, klinički promatranja, itd..., za sve i pojedine vidioce može se isključiti da se radi o patološkim halucinacijama.

3. Na temelju rezultata prethodnih istraživanja može se, za sve i pojedine vidioce, isključiti čisto prirodno tumačenje tih pojava.

4. Na temelju informacija i promatranja što se mogu dokumentirati, može se, za sve i pojedine vidioce, isključiti da su te pojave mimonaravnog reda, tj. pod đavolskim utjecajem.

5. Na temelju informacija i promatranja što se mogu dokumentirati postoji podudarnost između tih pojava i onih koji se obično opisuju u mističnoj teologiji.

6. Na temelju informacija i promatranja što se mogu dokumentirati, može se govoriti o duhovnim naprecima i naprecima u teološkim i moralnim krepostima vidjelaca, od početka tih pojava do danas.

7. Na temelju informacija i promatranja koji se mogu dokumentirati, može se isključiti učenje ili držanje vidjelaca koje bi bilo u jasnom proturječju s kršćanskom vjerom ili moralom.

8. Na temelju informacija ili promatranja što se mogu dokumentirati, može se govoriti o dobrim duhovnim plodovima na narodu uvučenom u nadnaravno djelovanje tih pojava i sklonom njemu.

9. Nakon više od četiri godine struje i različiti pokreti koji su se rodili u Međugorju. Uslijed tih očitovanja utječu na Božji narod u Crkvi u savršenom skladu s kršćanskim naukom i moralom.

10.Nakon više od četiri godine može se govoriti o trajnim i objektivnim duhovnim plodovima pokreta rođenih u Međugorju.

11.Može se tvrditi da svi dobri i duhovni crkveni pothvati, koji su u savršenom skladu s autentičnim učiteljstvom Crkve, nalaze potporu u događajima u Međugorju.

12.Prema tome, može se zaključiti da je, nakon produbljenog ispitivanja protagonista, činjenica i njihovih učenika, ne samo u lokalnim okvirima nego i s obzirom na opće crkvene odjeke, za Crkvu dobro priznati nadnaravno podrijetlo i prema tomu svrhu događaja u Međugorju.

To je dosad najsavjesnije i najpotpunije istraživanje međugorskih fenomena, pa upravo zato najpozitivnije što se o njemu dosad znanstveno -teološki reklo.

Uz to vrlo je ozbiljan posao ispitivanja vidjelaca također poduzela francuska ekipa stručnjaka sa gospodinom Henri Joyeux na čelu. Ona je služeći se najmodernijim aparatima i stručnim znanjem ispitivala unutarnje reakcije vidjelaca prije, za vrijeme i poslije ukazanja. Isto tako i sinhronizaciju njihovih reakcija u očima, ušima, srcu i mozgu. Rezultati su te komisije bili vrlo značajni. Oni su pokazali da je obijekt opažanja izvan vidjelaca i da je isključena svaka manipulacija izvana ili međusobni dogovor vidjelaca. Rezultati s pojedinačnim elektroenacefalogramima i drugim reakcijama sabrani su i obrađeni u posebnoj knjizi (H. Joyeux - R. Laurentin, Etudes medicales et scientifiques sur les apparitions de Međugorje, Paris 1986).

Rezultati spomenute komisije potvrdili su zaključke međunarodne komisije i sa svoje strane dokazali da su ukazanja o kojima svjedoče vidioci fenomen koji nadilazi današnju znanost i da sve upućuje na neki drugi nivo zbivanja.

U vezi sa znanstvenim ispitivanjem međugorskih ukazanja važno je podsjetiti da u cijeloj povijesti ukazanja nikad ni jedna od njih nisu tako općenito i strogo znanstveno ispitivana kao ona u Međugorju. Kad se usporede ispitivanja u Lourdesu i Fatimi s ovim u Međugorju, onda, gotovo da među njima nema nikakve sličnosti. Niti su drugi vidioci ispitivani tako strogo, niti su mogli biti ispitivani tako sigurno i uspješno zbog nižeg stupnja znanosti i nedostatka tadašnjih tehničkih pomagala. Osim toga, također je vrlo značajno napomenuti da je u Lourdesu bila samo jedna vidjelica, Bernardette Soubirous, u Fatimi troje vidjelaca, a u Međugorju šestero. Manipulacija je lakša s jednim vidiocem, nego s više njih. Isto tako je masovna potvrda vrjednija od pojedinačne. Za samu Bernardicu liječnik je rekao da je bila psihički boležljiva. Za vidioce u Međugorju je utvrđeno primjereno zdravlje. Kad se tome pribroje pozitivna moralna svojstva, skladnost svjedočanstava, ne preostaje nikakva značajnija sumnja da su ukazanja o kojima svjedoče vidioci u Međugorju zbilja nadnaravna i vjerodostojna vjere.

To potvrđuje i sadržaj međugorskih poruka. Osim pet glavnih, u kojima se svi vidioci slažu, Gospa je uglavnom preko Marije Pavlović davala svakog mjeseca posebne poruke, namijenjene svemu svijetu. Iako su one opsegom narasle do knjižice, ipak se unatoč tomu u njima ne može naći ništa što bi i najmanje bilo protiv kršćanskog nauka i vjere. Naprotiv, zajedno s glavnim porukama čine pravu riznicu priručne i praktičke teologije kojoj nivo ne bi dosegao ni 80% današnjih svećenika. To je tim značajnije što je vidjelica Marija, kao i ostali vidioci, sasvim prosječna vjernica koja nije mogla pohađati ni redovitu pouku iz katekizma, a kamoli steći praktičko-teološku izobrazbu. U prilog izvanrednom sadržaju poruka govori i potvora Biskupova i nekih drugih protivnika Međugorja, da su ih pisali fratri. Time neizravno potvrđuju njihovu izvanrednost.