Jezik 

Ažuriranja  | Međugorje  | Poruke  | Članake i Vijesti  | Videos[EN]  | Galerija[EN] | Pregled stranica  | O ...[EN]  | Knjiga gostiju

www.medjugorje.ws » Text version » Medjugorje News & Articles » Razgovor: O. Livio Fanzaga – Radio Maria Italija

Razgovor: O. Livio Fanzaga – Radio Maria Italija

Other languages: English, Hrvatski, Italiano

Kršćanstvo je najprije osoban odnos s Bogom, a tek onda doktrina

O. Livio Fanzaga je svećenik, redovnik pijarist, član kongregacije koju je u 17. stoljeću osnovao sveti Giuseppe Calasanzio (1557.-1648.). Ovaj se red posvetio apostolatu odgoja djece i mladih, prvenstveno siromašnih.

Ispričajte nam kako ste čuli za Međugorje?

Za Međugorje sam čuo u svojoj župi u Milanu. Kad sam čuo tu riječ, osjetio sam kao neki unutarnji poziv. To je bilo u ožujku 1985. Taj sam poziv primio zajedno s dvojicom mladića iz moje župe, i on je za mene značio životnu promjenu jer sam počeo pratiti Gospine poruke. Od 1985. nadalje svake sam godine na odmor dolazio u Međugorje. Dolazio sam i po 3-4 puta godišnje. To je bilo ključno iskustvo mojeg života.

Naviještajte obraćenje i širite poruke u ljubavi

Kako ste pokrenuli Radio Mariju?

Upoznao sam jednu župnu radiopostaju koja se zvala Radio Marija. Putem tog radija fra Slavko je već bio prenosio poruke četvrtkom, pa sam se i ja uključio u rad tog župnog radija. Bio je to radio molitve i zabave poput svih drugih župnih radiopostaja u to vrijeme. Godine 1987., jedna skupina ljudi povezana s Međugorjem osnovala je udrugu „Radio Marija“. Tako je započela ta velika pustolovina. Od svojih poglavara dobio sam dopuštenje, najprije na godinu dana, a kasnije na neodređeno vrijeme, da se posvetim Radio Mariji u svojstvu ravnatelja, i od tada se radio profilirao kao postaja koja počiva na stupovima molitve i evangelizacije. Poticaj za to dobio sam zahvaljujući jednom događaju iz siječnja 1986. kada je skupina hodočasnika Radio Marije preko Vicke u Međugorju dobila poruku: „Budite navjestitelji obraćenja. Poruke Kraljice Mira širite i svjedočite u ljubavi“. Možemo reći da je Radio Marija jedinstvena radiopostaja, drugačija od ostalih katoličkih radiopostaja. Programska shema zasniva se prije svega na molitvi. Svakog dana prenosimo svetu Misu uvijek iz druge župe, i svakog poslijepodneva jedan sat klanjanja, također iz raznih župa. Imamo pokretne studije i dragovoljce u svim talijanskim pokrajinama. Tijekom 24 sata prenosimo šest krunica, od kojih neke neposredno iz obitelji. Prenosimo cijeli časoslov, djelom iz župa, a dijelom s naših mikrofona. Imamo 12 sati vjerske kulture, praktički sve teme koje se obrađuju na studiju teologije. Predavači su razni biskupi, šezdesetak svećenika i isto toliko laika. Većina svećenika su profesori na raznim papinskim fakultetima. Imamo zatim emisije iz kulture i s područja humanističkih znanosti. Medicina, pedagogija, psihologija i razne druge discipline gledane su iz vjerske perspektive. Mnoge emisije posvećujemo obitelji. Zatim imamo katehezu: za djecu, za mlade, za zaručnike, za bolesne itd. Od informativnih emisija imamo vijesti dvaput na dan, i svakodnevno preuzimamo vijesti Radio Vatikana. Glazba je isključivo vjerska, ili takva da dušu uzdiže Bogu.

Je li Radio Marija u Italiji uvijek prenosio Gospine poruke?

Od samog smo početka htjeli biti vjerodostojan izvor informacija o Međugorju. Definirali smo vrlo precizne odredbe: na Radio Mariji nitko ne smije govoriti o Međugorju osim ravnatelja koji Međugorje doista poznaje. Svakog dana imam po dva sata programa. Svakog dana držim katehezu i tijekom svih ovih godina - od 1987. do danas, punih 20 godina, mogao sam skoro svakog dana izlagati poruke Kraljice Mira, i to s posebnom nakanom: pokazati da su poruke jedan način razumijevanja evanđelja, da su u skladu s naučavanjem Crkve, da su dakle element duhovnog i crkvenog rasta. Uvijek smo prenosili poruku, najprije četvrtkom, a zatim 25. u mjesecu, neposredno iz Međugorja. Po tom pitanju nikad nisam imao nikakvih problema s crkvenim autoritetom. Uvijek sam mogao slobodno govoriti o Međugorju, i uvijek sam otvoreno govorio da Crkva još nije dala konačno mišljenje, ali da nas ostavlja slobodnima. Pokazali smo da je važno slijediti i živjeti tu poruku, jer je Gospa danas ovdje… To je bio dugogodišnji put rasta i ustrajnosti, i slušatelji Radio Marije to veoma cijene.

Tko su vaši slušatelji?

Imali smo slijedeći problem: je li moguće da jedna radiopostaja molitve i evangelizacije ima slušatelje? U Italiji postoji 300 katoličkih radiopostaja. U temeljima imaju katoličke vrijednosti, ali nemaju program molitve i kateheze. Veoma nalikuju uobičajenim radiopostajama. Mi imamo ogromnu publiku, 2 milijuna slušatelja na dan. Tu brojku potvrđuju službene statistike. Po slušanosti smo među prvih deset radiopostaja u Italiji. Dva milijuna na dan, pet milijuna tjedno. To je narodni radio koji uspijeva uključiti jednostavnu publiku, ali i kultiviranije slušatelje. 40% naših slušatelja ima višu ili visoku stručnu spremu. To je dakle radio koji se uspijeva obraćati svima. Razlog za tu veliku slušanost treba tražiti u činjenici da su ljudi gladni Božje Riječi. U ekonomskom smislu bili smo dosta odvažni. To je čudo koje je zadivilo čak i Svetu Stolicu. Naime, Radio Marija mnogo stoji, iako su svi voditelji dragovoljci. U Italiji imamo 850 odašiljača, kao i Talijanska radiotelevizija RAI, da bismo mogli pokriti cijelo područje i doći do svih ljudi, dok komercijalne radiopostaje imaju po 300, jer drugi nisu isplativi. Čudo je da se uspijevamo suočiti sa svim tim troškovima bez ijedne promidžbene poruke. Osim dragovoljnih doprinosa ljudi koji nam ih šalju putem poštanskih uplatnica, nemamo nikakvih drugih izvora financiranja.

Radio Marija u svijetu

Kako ste započeli s Radio Marijom u drugim zemljama?

U roku od tri godine pokrili smo cijelu Italiju, a zatim počeli pokretati Radio Mariju u raznim zemljama svijeta. Stižu nam brojni zahtjevi od strane svećenika koji studiraju u Rimu i slušaju Radio Mariju. Kad se vrate u svoje biskupije, oni o tome pričaju svojim biskupima. Tako nam stižu zahtjevi sa svih strana svijeta. Svoje smo slušatelje zamolili da nam pomognu odgovoriti na sve te zahtjeve. Nijednu Radio Mariju nismo osnovali samoinicijativno. Ako postoji zahtjev, uspostavimo kontakt s crkvenim autoritetom, osnujemo Udrugu Radio Marija s domaćim ljudima i počinjemo raditi na edukaciji i realizaciji. Na taj smo način otišli u 50 zemalja. Skoro cijela Amerika, mnoge europske zemlje, napose istočna Europa, deset afričkih zemalja, dvije u Aziji. Uspostavili smo povlaštenu vezu s Libanonskim katoličkim radijom koji emitira na arapskom. Sve Radio Marije u svijetu su članovi svjetske organizacije “World Family of Radio Maria”. Predsjednik svake nacionalne udruge je laik, ali svi ravnatelji moraju biti svećenici jer se radi o evangelizaciji pa Crkva mora bdjeti nad doktrinom. Na svim Radio Marijama svećenici-ravnatelji imaju kanonsko dopuštenje od biskupa koji može intervenirati u pitanjima doktrine i pastorala. Na taj se način Crkva ne mora brinuti o ekonomskim, administrativnim ili tehničkim pitanjima.

Jeste li u svim zemljama povezani s Međugorjem?

Tako funkcionira samo Radio Marija u Italiji. To je ravnateljev izbor. Što se tiče drugih Radio Marija u svijetu, to ovisi o ravnatelju u o mjesnom crkvenom autoritetu. Radio Marija u Austriji i u Panami redovito prenosi poruke Kraljice Mira.

Od Gospe sam sve naučio

Što ste naučili od Gospe?

Od Gospe sam sve naučio, napose sam otkrio dubinu, veličinu i ljepotu kršćanske vjere. Poruka koja me se najviše dojmila u Međugorju jest da je kršćanstvo najprije osoban odnos s Bogom u ljubavi, a tek onda doktrina. Moje veliko otkriće u Međugorju, otkriće koje doživljavaju i drugi hodočasnici, je da imamo nebesku Majku koja se zove Marija. Teoretski sam to znao i prije, ali u Međugorju sam to osjetio srcem. Temeljno međugorsko iskustvo je susret s Marijom, našom Majkom, koja je i Majka Crkve i čovječanstva. Ona brine za naš život, ona nas uzima za ruku i vodi, ona nas uči živjeti kršćansku vjeru, pokazuje nam put spasenja. Ona brine za naš osobni život, ali istovremeno za život Crkve i za budućnost cijelog čovječanstva. To je bilo moje temeljno iskustvo. Često se pitam zašto su hodočasnici po povratku iz Međugorja nošeni nekom tajanstvenom snagom? U Međugorju nema ništa posebno privlačnog. Ne postoji neko veliko svetište kao u Lurdu… Zašto se ljudi vraćaju kući sretni i žele ponovno doći? To je tajna. Meni se čini da je to zato što ljudi ovdje otkrivaju Marijino majčinsko srce. Kad sam prvi put došao u Međugorje, 15. ožujka 1985., kišilo je, bilo je hladno. Prije Mise otvorila su se vrata sakristije u kojoj su vidioci imali ukazanje. Najprije sam vidio nasmiješeno lice Marije Pavlović, zatim drugih vidjelaca: čista lica, lica puna svjetlosti. Koncelebrirao sam Misu s fra Slavkom. Za vrijeme koncelebracije sinula mi je neka posebna svjetlost: ovdje je Gospa, rekoh sebi, znači da je kršćanstvo jedina istinska religija! Gospa je katolkinja! To je snaga koju sam prenosio preko programa Radio Marije. Na toj ideji sam izgradio programsku shemu Radio Marije kao navjestitelja istine u ljubavi! Gospa je ovdje da bi nam dala Isusa Krista. Stvorili smo radio koji daje Isusa Krista, koji preko Marijinog majčinskog srca daje Evanđelje.

Vidioci?

Ja sam dugogodišnji Vickin prijatelj i osobno poznajem sve vidioce. U više od dvadeset godina otkada dolazim ništa nije potaknulo moje sumnje. Kod vidjelaca me se najviše dojmilo to da su potpuno normalni. Kroz sve te godine oni nikada nisu bili u zabuni ni u pitanjima vjere, ni u pitanjima morala. Budući da su poznati širom svijeta mogli bi se ponašati kao zvijezde, no oni su puni jednostavnosti i poniznosti. Što se tiče famozne kritike koju im je uputio čak i mostarski biskup, da nisu postali redovnici, sada se jasno vidi da je Gospa predvidjela da kriza obitelji traži svjedočanstvo kršćanskih obitelji. Još nešto me se jako dojmilo: cijelo to vrijeme vidioci nikad nisu jedni drugima protuslovili. Pa poniznost…. Na primjer Vicka: Gospa joj je rekla: „Budi sama“. Od tada Vicka ima ukazanja privatno. Vidi se da je sve to vođeno na nadnaravni način i s izvanrednom mudrošću; svatko je dobio svoju zadaću. Vidioci dopuštaju Gospi da ih vodi i vrlo su poučljivi.

Poruke?

Poruke utiru put kršćanskog savršenstva kakvog nema u cijeloj Katoličkoj Crkvi. Ja uvijek kažem da je knjižica s porukama vrjednija od Nasljeduj Krista. Marijina duhovnost je majčinska, utire put svetosti za Crkvu. To je duhovnost za sve. Poruke treba svakako čitati srcem, u svjetlu Duha Svetoga. Imaju izvanrednu dubinu. Jedna stvar je sigurna: poruke daju vodstvo milijunima kršćana. Nismo svjesni u kojoj mjeri Gospine riječi postaju svakodnevni kruh u velikom dijelu Crkve. I to je pravo, jer se radi o evanđelju za malene. Ništa se ne može usporediti s tom predivnom katehezom Majke Božje.

Ovdje se ostvaruje Gospin program

Od 1. ožujka 1984. do 8. siječnja 1987. Gospa je davala poruke svakog četvrtka za međugorsku župu. (1. ožujka 1984.: „Draga djeco! Ja sam ovu župu na poseban način izabrala i želim je voditi. U ljubavi je čuvam i želim da svi budu moji. Hvala vam što ste se večeras odazvali. Želim da uvijek budete u što većem broju sa mnom i mojim Sinom. Ja ću svakog četvrtka reći posebnu poruku za vas.”) U tim porukama riječi župa i župljani pojavljuju se 46 puta (1984. – 17x, 1985. – 26x, 1986. – 3x).

U porukama 25. u mjesecu „za župu i za svijet” (od 25. siječnja 1987. nadalje) te riječi pojavljuju se samo pet puta u odnosu na župu Međugorje i jedan jedini puta za sve župe općenito. To je poruka od 25. rujna 1995. Ona kaže:

Poruka, 25. rujan 1995. [O]
Draga djeco! Danas vas pozivam da se zaljubite u Presveti oltarski sakramenat. Klanjajte se njemu, dječice, u vašim župama i tako ćete biti sjedinjeni sa cijelim svijetom. Isus će vam postati prijatelj i nećete govoriti o njemu kao nekome, koga tek poznajete. Jedinstvo s njim bit će vam radost i postat ćete svjedoci Isusove ljubavi, koju on ima za svako stvorenje. Dječice, kad se Isusu klanjate i meni ste blizu. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu!
Što je Međugorje potaknulo u svijetu i u Katoličkoj Crkvi?

Ja jasno kazujem ono što mislim. Jasno je da je središte Crkve Vatikan, jer tamo je Petar. No u jednom određenom smislu, u ovom trenutku, srce Katoličke Crkve je Međugorje. Ovdje se ostvaruje Gospin program. Ona nije izabrala samo šestoro vidjelaca. Izabrala je jednu župu. U poruci koju je dala župi 1. ožujka 1984. Gospa to i kaže: „Ja sam ovu župu na poseban način izabrala i želim je voditi.“ 8. ožujka 1984. Gospa daje svoj program koji se savršeno ostvario: „Obraćajte se vi u župi. Tako će se moći obratiti oni koji budu ovamo dolazili.“ Posljednjeg dana u godini poslije Mise vidio sam da svjetlo još gori u tridesetak ispovjedaonica pred kojima su čekali ljudi u dugim redovima. Eto, Gospa ostvaruje svoj program kroz župu Međugorje. Preko hodočasnika i svećenika koji ovamo dolaze ona obnavlja cijelu Crkvu. Ovdje se po drugi puta događa ono što se već dogodilo kad je Isusu rekao svetom Franji: „Idi i popravi moju Crkvu“. Franjevački red je protagonist tog preporoda Crkve. Ne zaboravimo veliki pastoralni trud prihvaćanja svih tih hodočasnika koji dolaze sa svih strana svijeta. Veliki pastoralni trud franjevačkog reda izložen je pogledu svih očiju.

Nije li to malo idealiziran način gledanja? Realnost nije uvijek tako idealna. Može li se doista reći da se župa Međugorje obratila? Župa nije savršena…

I bolje da nije savršena, da se ne uzoholi! Gospa župi ostavlja sve njezine slabosti, sve njezine nedostatke, ali ono što je htjela u ovoj župi to je i postigla. Gospa je od ove župe htjela napraviti veliko molitveno središte. Kada dođemo u Međugorje, što nas se doima? Molitva! Moli se posvuda: u kapelama, na cesti, na Križevcu, na Brdu ukazanja. Moli se i u kućama. Nema sumnje da Gospa obnavlja Crkvu. Na koji način? Molitvom. U današnje vrijeme, sotonski napadi usmjerili su se protiv vjere. Koja je danas najveća opasnost u Crkvi? Da ljudi izgube vjeru. Sinoda europskih biskupa rekla je da u Europi vlada tihi otpad od vjere. Mnogi misle da smrću sve prestaje. Gubitak vjere je duhovna bolest današnje Europe. Koji je lijek Gospa iznašla da izliječi od gubitka vjere - prave opasnosti našeg vremena? Već Pavao VI. je to rekao: „Pravo pitanje današnjice je pitanje vjere“. Putem molitve, Gospa ljude vodi do susreta s Bogom, s Isusom Kristom, u svetoj Misi, u ispovijedi… U Međugorju svi vjeruju. Temeljni problem danas je najprije vjera, a tek onda moral. Dakle, Gospa obnavlja Crkvu preko molitve, jer molitva jača vjeru. Hodočasnici se iz Međugorja vraćaju kući sa življom vjerom. Neki, kao na primjer novinari, redovito kritiziraju zbog trgovina i novih automobila. Sve me to ne sablažnjava. Ne protivim se pravednom materijalnom blagostanju pod uvjetom da je Bog na prvom mjestu. Ne idealiziram župu Međugorje, znam da ima svoje granice. Kažem samo da je to župa koja živi vjeru kao malo koja druga. Posjetio sam mnoga europska svetišta ali nigdje nisam našao molitveni zanos kao ovdje u Međugorju. Postoje nedostatci, ali oni me ne sablažnjavaju. Ljudska krhkost ne može Gospu spriječiti u ostvarivanju njezinih planova. Međugorje je jedino mjesto gdje su svi ljudi povjerovali u ukazanja i hrabro se suprotstavili progonstvima. To se nije dogodilo ni u Fatimi, ni u Lurdu.

Zašto je Gospa izabrala ovo mjesto?

Gospa je rekla da je došla ovamo dovršiti ono što je započela u Fatimi. U fatimskoj poruci postoji taj lik antikrista, ateističkog komunizma. Gospa ga je pobijedila ovdje, u jednoj komunističkoj zemlji. Vidio sam kako se komunizam ruši u srcima. Gospa je rekla: ne bojte se! Gospa je snažnija od komunizma. Ovdje, u jednoj komunističkoj zemlji, srušio se komunizam!

Nije li do rušenja komunizma došlo zahvaljujući papi Ivanu Pavlu II., zahvaljujući njegovoj molitvi, njegovom utjecaju u svijetu, njegovom diplomatskom i pastoralnim djelovanju?

Da, ali Ivan Pavao II. bio je papa koji je rekao „Totus Tuus“! Marijino oruđe!

Gospa je izabrala ovu župu da obnovi Crkvu

Katkada mi se čini da smo pomalo pretenciozni u svezi s Međugorjem, kad mislimo da je Međugorje središte svijeta… Sjetimo se samo svega što se živi u Crkvi širom svijeta! Spasenje svijeta ne ovisi o Međugorju. Isus je već spasio svijet, Crkva je živa!

Međugorje je pomalo kao Nazaret… marginalno i nepoznato selo. Gospa nas je često znala podsjetiti da ne postanemo oholi, da ostanemo ponizni, ali nema sumnje da je izabrala ovu župu da obnovi Crkvu! Izabrala ju je kao oruđe. Zato župa ne smije zaboraviti da je „beskorisno oruđe“, kako kaže Isus… Svi smo mi beskorisno oruđe. Činimo ono što nam je činiti i ne smatrajmo da imamo ikakve zasluge. Posebne milosti ovdje su darovane po Božjoj velikodušnosti.

Ima još nešto što me se doima. Marija, vidjelica koja dobiva poruku za župu, živi u Italiji, u Milanu. Pa ipak, kad Gospa daje svoju poruku, ona kaže: „ovdje u Međugorju“. To je sveto mjesto, mjesto milosti, iako se ukazanja događaju negdje drugdje! Gospa je rekla: „Ovdje dajem posebne milosti“. Da! Ne zaboravimo ni to da će znak biti dan ovdje, u ovoj zemlji, na ovom mjestu, na Brdu ukazanja, i da će se odavde vidjeti. Ono najljepše tek odlazi. Sve ovo je priprema, i Međugorje će u budućnosti biti još poznatije.

Kardinal Ivan Dias, prefekt Kongregacije za nauk vjere, održao je u svojstvu papinskog legata govor u Lurdu 8. prosinca 2007., i time otvorio proslavu 150. obljetnice Gospinih ukazanja. Rekao je da je Gospa tijekom dvaju proteklih stoljeća pripremala svoju vojsku za borbu i za pobjedu u velikoj bitci protiv snaga zla, protiv antikrista. Taj govor objavio je Osservatore Romano 9. prosinca 2007. Svojim ukazanjima u Rue de Bac u Parizu Gospa je pritekla upomoć Crkvi kad se svijetu nametao antikrist u smislu društva koje misli da može samo sebe spasiti, svojim snagama, po cijenu izdaje istine. Međugorje je finalna faza te eshatološke borbe na kraju koje ćemo imati vrijeme mira, „vrijeme proljeća“ kako kaže Gospa. To naučavaju i posljednji pape počevši od Pavla VI. Ovim želim reći da je Međugorje u samom srcu Crkve i velike zadaće koju ona mora obaviti da spasi naš naraštaj.

Katkada nam se može učiniti da su katolici ponešto plašljivi, ponešto licemjerni, mirno žive svoju vjeru kao neku staru tradiciju, bez zanosa… ulaze u kompromise s vrijednostima ovoga svijeta.

Kardinal Dias citirao je jednu rečenicu kardinala Woytile kratko prije nego što je postao papa: „Danas smo suočeni s najvećom bitkom koju je čovječanstvo ikad vidjelo.“ Mislim da kršćanska zajednica to još uvijek nije u potpunosti shvatila. Danas smo pred konačnom bitkom između Crkve i antikrista, između evanđelja i anti-evanđelja. Živimo u trenutku najveće eshatološke bitke svih vremena, a čini se da Katolička Crkva toga nije svjesna. U svakom slučaju, odlučna će biti uloga „maloga stada“. Da bi zmiji zgazila glavu, Gospa treba ljude koji su odgovorili na njezin poziv, ljude koji su joj vjerni.

Razgovor: Lidija Paris

(Vidi: http://www.radiomaria.it

 


 

PC version: Ova web stranica | Medjugorje | Ukazanja  | Poruke  | Članake  | Galerija[EN]  | Medjugorje Videos[EN]