Angel Maria Garcia Alvarez (iz Madrida, Španjolska), arhitekt dizajner nove krune za Gospin kip u crkvi sv. Jakova u Međugorju (koji je i dizajner predivne velike pokaznice poklonjene Svetištu 2001.) dao je svjedočanstvo o tome kako je došlo do tog projekta i kako je bio ostvaren. Krunu je blagoslovio i kip službeno okrunio Fra Branko Radoš, župnik, 25. lipnja 2005, poslije svečane večernje Mise, na 24. obljetnicu Gospinih ukazanja u Međugorju, u nazočnosti dvaju biskupa: Mons. Geevarghese Mar Divannasios Ottathengil, katolički siro-malankara biskup Bathery-a, Kerala (Indija), i Mons. Jerome Gapangwa Nteziryayo, umirovljeni biskup Uvire (Congo).
To je predivna priča koja počinje s velikom pokaznicom. Kruna je, po mojem shvaćanju, logičan zaključak. Veliku pokaznicu posvetili smo uspomeni na Fra Slavka Barbarića. Bila je naručena 1. siječnja 2001, oko mjesec dana nakon njegove smrti, i to je bilo prvo od nekoliko djela u koja smo bili uključeni, pomažući Župi pri obnavljanju najvažnijih liturgijskih predmeta: onih koji su vezani uz Euharistiju (kaleži, patene, misnice, ciboriji za pričest, križ na oltaru, svijećnjaci za oltar). Nakon svih tih narudžbi došla je i kruna za Gospin kip. Sviđa mi se slijedeća pomisao: Gospa se pobrinula da sve što ide uz slavljenje Euharistije i uz klanjanje bude lijepo pripremljeno, a sada je sam Gospodin sretan kad vidi da je Njegova Majka okrunjena predivnom krunom.
Novu krunu za kip prvi puta je spomenuo fra Svetozar Kraljevic na blagdan svetog Franje, 4. listopada 2003., nakon mise, pred kipom. Bio sam u Međugorju zajedno sa svojom ženom Amparo, doveli smo skupinu španjolskih hodočasnika u Međugorje. Kasnije sam saznao da fra Branko Radoš, župnik, o tome govori već duže vremena. Župnik je službeno naručio krunu 7. prosinca 2004., dan prije blagdana Bezgrešnog Začeća. Želio je lijepu i vrijednu krunu za kip, za nadolazeću 24. obljetnicu ukazanja, 25. lipnja 2005., u godini kad se slavi 150. obljetnica Dogme o Bezgrešnom Začeću koju je proklamirao Papa Pio IX. 1854. godine.
Osim fra Branka i fra Svetozara uključena je moja supruga Amparo, grofica Felicia Traun, 14 španjolskih obitelji ili pojedinačnih donatora, radionica koja je izradila krunu, i ja kao dizajner.
U početku nije bilo donatora. Župa je naručila krunu i namjeravala ju platiti radionici, kao što je to običaj. Dok sam dizajnirao krunu, jedna je osoba došla k meni u Madrid jer je željela dati neki novac za Župu. Htjela je dati pola za Majčino selo i dola za novu krunu. Tada smo moja žena i ja shvatili da bismo mogli naći dovoljno donatora u Španjolskoj za cijelu krunu, i da bi to za sve nas bila velika čast. Pitali smo župnika bi li prihvatio taj dar, i on je pristao. I tako je ova kruna dar nekolicine španjolskih obitelji i Gospinih međugorskih hodočasnika.
Moj doprinos je i prijenos krune: iz Španjolske u Međugorje donio sam je u svojim rukama.
Nova kruna slična je staroj; to je kruna s 12 zvijezda, tipična za kipove Bezgrešnog Začeća, ali sam ju pokušao učiniti što ljepšom i dragocjenijom, zadržavajući njezinu jednostavnost. Izrađena je iz masivnog srebra ili pozlaćenog srebra, a svaka zvijezda ima krasan plavi topaz. Nismo htjeli luksuz nego dostojanstvo.
Za konačan nacrt proučavao sam krune Bezgrešnog Začeća na španjolskim slikama i kipovima od 16. do 20. stoljeća. Dugo sam razmišljao i o zvijezdama za krunu. Htio sam zvijezdu koja doista izgleda kao zvijezda. Sasvim slučajno, moja žena i ja vidjeli smo prošlog Božića u Madridu, u jednoj privatnoj kući, jedno Belenovo majstorsko djelo iz 16. stoljeća iz Napulja koje predstavlja Isusovo rođenje. To je vrlo stara tradicija koju je pokrenuo sveti Franjo u Italiji. I tamo, iznad štalice, iznad Isusa, Josipa i Marije, vidio sam predivnu srebrnu zvijezdu koja vodi Kraljeve! To je bila zvijezda koju sam tražio! Zatražio sam kopiju. To je zvijezda nove krune u Međugorju.
Ostalo je bilo jednostavno: nešto sam povećao veličinu prstena na kojem se nalaze zvijezde, jer je stara kruna po meni bila premala za taj kip. Zvijezde sam postavio tako da čine jasnu krunu oko glave kipa. Vršci krakova zvijezda se dodiruju.
Kao što rekoh, to je dar španjolskih obitelji i prijatelja. Vjerujem da ima nešto duboko u tome. Povijest Crkve pokazuje da je španjolski narod bio stalan branitelj te dogme već nekoliko stoljeća prije nego što ju je Crkva službeno objavila, i ta se vjera pokazuje u umjetnosti od 16. stoljeća naovamo. Ovaj dar podsjeća na našu duhovnu povijest.
Ima nešto još važnije: s ovim darom, svaka obitelj ili pojedinačni darovatelj izrazio je svoju vjernost prema Bezgrešnoj, kao i usrdnu molitvu za njezin majčinski zagovor, kao što to čine i druge obitelji drugi ljudi širom svijeta.
Međugorje je vrlo slabo poznato u Španjolskoj, mnogo manje nego u drugim zemljama u Europi. Jako mi je žao zbog toga kad vidim koliko bi za španjolske hodočasnike bilo dobro kad bi došli. Ovo je sveto mjesto… U današnje vrijeme u Španjolskoj se u građanskom životu neodgovorno zanemaruju i napadaju kršćanske i katoličke vrijednosti koje su osnovica naše kulture i nacije, i zato postoji velika potreba da se ljudi mijenjaju uz pomoć međugorske poruke.
Po mojem osobnom mišljenju, mislim da postoje dva razloga da Međugorje nije dovoljno poznato: najprije zato što međugorska poruka ne dopire do španjolskih ljudi, molitvenih skupina i župa; zatim zato što ljudi vrlo često imaju predrasude koje je teško razbiti i kod svećenika i kod laika: mnogi misle da smiju doći samo ako su ukazanja priznata. Ali nema ništa loše u tome da se dođe ovamo, iako još nema službenog, definitivnog i konačnog priznanja ukazanja od strane Crkve.
Nadam se da će Kraljica Mira, zato što smo ponizno učinili sve što smo učinili, postići da mnogi španjolski hodočasnici ubuduće dođu u Međugorje. Svima nam je potrebna obnova vjere. I neka velika pokaznica, svojom vidljivom ljepotom i veličanstvom, doprinese da se po cijelom svijetu širi ljubav prema Euharistiji.
Od Međugorja sam primio više nego što sam dao:. Hvala vam. Volim Međugorje.