Jezik 

Ažuriranja  | Međugorje  | Poruke  | Članake i Vijesti  | Videos[EN]  | Galerija[EN] | Pregled stranica  | O ...[EN]  | Knjiga gostiju

www.medjugorje.ws » Text version » Medjugorje News & Articles » Biskupi u Međugorju i o Međugorju » Biskupi u Međugorju i o Međugorju, V - Biskupi u Međugorju i o Međugorju

Biskupi u Međugorju i o Međugorju

Other languages: English, Deutsch, Français, Hrvatski, Italiano, Polski

Biskupi u Međugorju i o Međugorju, V

Posjet nadbiskupu dr. Frani Franiău

U petak, 9. listopada 1998. su fra Ivan Landeka, me­ugorski župnik i fra Slavko BarbariŠ posjetili dr. Franu FraniŠa, nadbiskupa splitsko-makarskog u miru. Evo Što su o tom susretu kazali:

"Susret i razgovor, te zajedniČko blagovanje bili su zaista srdaČni. UnatoČ svojoj poodmakloj dobi, nadibskup provodi svoje vrijeme u Čitanju i pisanju, a poslije podne provodi vrijeme u molitvu i klanjanju. Uz smijeŠak i duboko uvjerenje priznaje da je to nauČio u Međugorju i da ostaje vjeran Gospinim pozivima na molitvu. Sjetio se i onoga Što je rekao na koncu svoje dijamantne mise: Da svaki sveŠenik treba moliti tri sata, biskupi Četiri, a biskupi u miru pet sati. ObeŠao je svoj ponovni dolazak u Međugorje koje i sada jednako prihvaŠa kao i 1982. kad je doŠao incognito vidjeti Što se ovdje doga­a. On je prvi put posjetio Međugorje osjeŠajuŠi se odgovornim za vjeru svoga naroda, te je htio imati osobno iskustvo Međugorja da bi mogao zauzeti i odgovoran stav. Od prvog iskustva Međugorja postao je veliki zagovornik i branitelj me­ugorskih doga­anja. Povjerio nam je i jedan svoj doživljaj koji se zbio tijekom ukazanja. Prigodom jednog svog posjeta Međugorju bio je nazoČan na ukazanju nakon kojega mu je vidjelica Marija dala poruku koju mu je Gospa osobno uputila. Ta poruka je za nadbiskupa sada proroČka riječ buduŠi da se kasnije doslovno i ostvarila. BuduŠi da se radi o neČemu, Što vidjelica nikako nije mogla znati to je za Nadbiskupa novi razlog da vjeruje u vjerodostojnost ukazanja. Zahvalili smo nadbiskupu za sve Što je svojim stavom uČinio za Međugorje poželjevŠi mu Što skoriji posjet Međugorju."

Posjet brazilskog biskupa

U prvom tjednu lipnja ove godine Međugorje je pohodio brazilski biskup u miru Don Silverio Jarbas Paulo de Albuquerque. Iz Reda je franjevaca i upravljao je od 1970. do 1995. biskupijom Feira de Santana. U pratnji jednog sveŠenika svoje biskupije proveo je u Međugorju tjedan dana.

Dojmove svoga boravka u Međugorju sažeo je ukratko: "Najsnažniji dojam na mene je ostavila jednostavnost molitve i snaga vjere onih koje sam susreo. Ovdje nema nikakva fanatizama. Vidio sam jako mnogo mladih koji se ovdje okupljaju. Marijanska svetiŠta imaju važnu ulogu u životu Crkve."

Posjet brazilskog biskupa

Msgr. Tomasin posjetio je i Međugorje, a o svom iskustvu kazao je i ovo: 'Vjerujem, da sam prvi put bio 1984. Na put me potakao jedan prijatelj koji mi je kazao da je tamo dobio veliku duhovnu milost. DoŠli smo osobnim kolima. SjeŠam se dobro komunistiČkih policijskih postava. Stigli smo u Mostar, gdje smo i prenoŠili. Dan kasnije stigli smo u Međugorje. Krajolik me se veoma dojmio. Najprije smo uŠli u crkvu. Nije bilo mnogo svijeta. Iznenadilo me kada se pred veČer, prije poČetka veČernje molitve, crkva ispunila. Uglavnom sam vidio mnogo mladih. Osjetio sam duboku pobožnost koja nije imala niŠta sa fanatizmom. Vidio sam mnogo ljudi koji se ispovijedaju. Ova mi je Činjenica privukla posebnu pozornost. Za vrijeme mise nisam niŠta razumio, ali sam vidio da se radi o dubokoj pobožnosti. Dok su u crkvi mnogi molili krunicu, ja sam bio pozvan da sa vidiocima molim krunicu. Bio sam nazoČan na ukazanju. Ostao sam duboko dirnut jednostavnoŠŠu. SlijedeŠi dan sam se rano ustao i otiŠao na Brdo ukazanja. Molio sam za sebe, svoju zajednicu i za cijelu Crkvu. U me­uvremenu na Brdo je doŠlo dosta vjernika koji su zaista pobožno molili. OtiŠao sam u crkvu i ostao sam skoro cijeli dan u molitvi. Tako sam proveo svoje dane u Međugorju. Nisam razgovarao ni s kim od franjevaca, ni vidjelaca. Kad sam se vratio kuŠi osjeŠao sam se potpuno duhovno obnovljen. Bolje sam shvatio Mariju i bolje je prihvatio kao svoju Majku. Shvatio sam da se po njoj Crkva obnavlja.

Kad sam bio ponovno izabran za generala reda, opet sam doŠao u Međugorje. IŠao sam preko Ancone i putovao sam s mjesnim biskupom msgr. ÄaniŠem koji mi je, tom prigodom, iznio sve svoje poteŠkoŠe. SluŠao sam ga. Poznavao sam situaciju vezanu za komisije i svu razliČitost stajaliŠta. I ovaj put se ponovilo moje duhovno iskustvo. Vratio sam se s dubokim uvjerenjem da se doga­aju mnoge stvari koje se ne mogu tumaČiti ni filozofski, ni psiholoŠki. Otkrio sam vjerodostojnu vjeru i plodove te vjere. Vjera i ukazanja su dvije stvarnosti. Plodove vjere u Međugorju nitko ne može dovesti u pitanje. NazoČnost Božja i Njegova milosr­a su oČiti, a prema crkvenim ocima Njegovo milosr­e dolazi po Majci milosr­a, Majci grjeŠnika, koja je stajala uz križ. Za mene je ovo vjerodostojno izvan svake sumnje. Őto se tiČe samih ukazanja, osim obraćenja i drugih dobrih plodova vjere mora biti joŠ neŠto više. I tu treba Čekati. "

Iskustvo Međugorja biskupa Gerarda Dionna

U Međugorje neprestano dolaze biskupi sa svih strana svijeta privuČeni snažnim Gospinim govorom. Krajem travnja u posjetu nam je bio Gerard Dionn iz Edmonsona, New Brunswick iz Kanade. Tom je prilikom izjavio slijedeŠe.

"Prvi sam put u posjetu Međugorju za koje sam Čuo od hrvatskih franjevaca koji rade u mojoj biskupiji u Ontariu. Tako sam u zadnjih sedamnaest godina, ne samo od njih, neprestano sluŠao da se Gospa ovdje ukazuje svaki dan. Bilo je sve to za mene priliČno iznena­ujuŠe i nisam znao trebam li vjerovati ili ne, buduŠi da svi ovi doga­aji joŠ nisu službeno potvr­eni.

Ove godine slavim pedesetu obljetnicu svoga sveŠeniČkog re­enja. Jedna skupina hodoČasnika koja je namjeravala putovati u Međugorje zamolila me je da im budem duhovni vo­a na tom putovanju. Bio je to za mene jedan lijep dar, jer sam se veŠ odavno želio svojim oČima uvjeriti Što se to tamo doga­a.

Sve ono Što sam ovdje vidio za vrijeme svoga boravka duboko me se dojmilo. NeŠto sliČno teŠko je naŠi na nekom drugom mjestu. U srce mi se duboko usjekla vjera ovdaŠnjih ljudi, posjeŠenost sv. mise i duh požrtvovnosti. Gledao sam ljude kako se u nebrojenom mnoŠtvu penju na brda na koja se nije lako popeti, ispovjedaju se, mole. Bili su sa svih strana svijeta. TeŠko je zato zakljuČiti da je sve to sluČajno, da je ovo obiČno mjesto i da se ovdje niŠta nije dogodilo. Po mom miŠljenju samo vjera može voditi ove ljude ovamo, vjera koja se osvjedoČila na neČem konkretnom.Može se sve to usporediti s Lourdesom i Fatimom. Naravno da ja ne mogu izricati konaČni sud, to spada samo na mjesnoga biskupa. Ipak, po plodovima koje vidim, mogu reći da se ovdje zbilja doga­a neŠto posebno. Nisu franjevci ti koji privlaČe ljude. I ja u svojoj župi imam franjevce, pa se niŠta posebno ne doga­a. Bog je onaj tko ovamo privlaČi ljude.

Često sam razgovarao s onima koji su bili u Međugorju. Neki su dolazili i po više puta, iako je pud dug i vrlo skup. Nastojali su novim žarom svjedoČiti svoju vjeru. Bog u njihovim srcima i u srcima drugih preko svoje Majke budi novu nadu. Vjerujem da se ona ovdje ukazuje. Ne znam kako bih drugaČije objasnio fenomen koji se ovdje živi. Nije moguŠe da je ­avao na djelu, buduŠi da se ljudi mole. Isto tako ne može sve ovo biti jedna obiČna prijevara. Ljude se može varati kratko, ali ne punih sedamnaest godina i ne milijune ljudi. Vjerujem da se ovdje neŠto posebno doga­a zbog plodova. Ne može biti toliko dobrih plodova na loŠem stablu.

PromatrajuŠi liturgijski život u župi Međugorje nisam zapazio niŠta posebno. To je svakodnevni uobiČajeni život Crkve. Misa se slavi kao i na drugim mjestima. Nema tu niŠta posebnoga. SinoŠ smo imali klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom. Sve je bilo tako jednostavno: nekoliko riječi, nekoliko pjesama, baŠ onako kako to Crkva traži. Ljude to toliko privlaČi da su spremni satima provesti na koljenima. Mi to isto Činimo i u naŠim crkvama, ali ljudi ne dolaze u ovolikom broju. ZaŠto? Ne mogu odgovoriti drugaČije nego da je Bog ovdje prisutan na poseban naČin.

Äeli bih da župa Međugorje i nadalje ustrajno svjedoČi svoju vjeru kroz molitvu i post. Ako su oni spremni odogovoriti na Gospin poziv, lakŠe Šemo to uČiniti i mi koji dolazimo sa strane. Na njoj je zaista velika odgovornost. Nadam se da Še je uspjeŠno podnijeti i ostati jednostavna kao i do sada. Mnogi hodoČasnici koji su ovamo dolazili nose u svojim srcima uspomenu na vjeru i na gostoljubivost koju su susreli u me­ugorskoj župi. Velika je Čast za ovu župu da ju je Gospa pohodila na poseban naČin i da je progovorila hrvatskim jezikom. Nadam se da to župa Međugorje i Čitav hrvatski narod nikada neŠe izgubiti iz vida.

Posjet dvojice biskupa

Pred Uskrs Međugorje su posjetila i dva biskupa: msgr. John Dew iz Novog Zelanda i msgr. Donald Montrose iz Sjedinjenih AmeriČkih Država. Evo Što su tom prigodom kazali o svojim dojmovima:

"Prvi put sam za Međugorje Čuo od svojih župljana. Oni koji su dolazili u Međugorje, vratili su se s dobrim plodovima: duhom molitve, posta, vratili su se sakramentalnom životu i postali aktivni Članovi župne zajednice. Utemeljene su mnogobrojne molitvene skupine. Ja sam doŠao sa skupinom hodoČasnika koja je posjetila i svetu zemlju. Ovi doga­aji u Međugorju ostavili su dubok dojam na mene. Sve mi se Čini tako naravno i normalno. Ne vidim nikakvih nastranosti. Ljudi govore o ukazanjima na jednostavan naČin i veliki broj vjernika nastoji živjeti Gospine poruke. Meni osobno veoma su korisna iskustva posta i molitve. Na poseban naČin Šu nastojati naŠi vrijeme za molitvu prije svete mise. Sve Šu to pokuŠati ponuditi i župama moje biskupije. A vi ovdje, u župi Međugorje, molite i postite i budite apostoli ljubavi u svakodnevnom životu. Ovo je priprema svih nas za krŠŠansku proslavu Velikog jubileja." - kazao je msgr. John Dew, pomoŠni biskup Wellingtona iz Novog Zelanda.

"Prvi put sam doŠao u Međugorje prije nego sam postao pomoŠnim biskupom. Sada sam doŠao na poziv jedne skupine hodoČasnika. Ovdje osjeŠam osobitu Gospinu nazoČnost. Vidim veliki broj vjernika koji su posjetili Međugorje da se vraŠaju s obnovljenom vjerom, obnovljenim iskustvom molitve, posta, ispovjedi, sv. mise i klanjanja. Onaj norod koji je vjeran Gospi, vjeran je i Crkvi. Marijanska pobožnost je vrlo važna. Moja poruka vama u župi Međugorje je: Äivite poruke, ljubite Gospu, ljubite Euharistiju, nemojte zanemariti ispovjed, na­ite vrijeme za molitvu, izmolite svaki dan barem jedan dio krunice. Svima vam obeŠajem svoju molitvu i blagoslov. Posebno želim moliti za franjevce, jer ovo Što se ovdje doga­a je veliko i franjevci imaju veliku odgovornost. Znam za sve vaŠe muke i poteŠkoŠe, ali ustrajte u dobru." -kazao je msgr. Donald Montrose, biskup Stocktona iz Sjedinjenih AmeriČkih Država.

 


 

PC version: Ova web stranica | Medjugorje | Ukazanja  | Poruke  | Članake  | Galerija[EN]  | Medjugorje Videos[EN]