Jezik 

Ažuriranja  | Međugorje  | Poruke  | Članake i Vijesti  | Videos[EN]  | Galerija[EN] | Pregled stranica  | O ...[EN]  | Knjiga gostiju

www.medjugorje.ws » Text version » Medjugorje News & Articles » Nadbiskup Harry J. Flynn, St. Paul-Minneapolis, SAD, svjedočanstvo

Nadbiskup Harry J. Flynn, St. Paul-Minneapolis, SAD, svjedočanstvo

„U Međugorju ljudi se okreću prema Bogu“

Other languages: English, Čeština, Deutsch, Hrvatski, Italiano

U Međugorju ljudi se okreću prema Bogu

(Svjedočanstvo objavljeno u časopisu nadbiskupije St. Paul-Minneapolis, „The Catholic Spirit“, 19.10.2006. i na web stranici http://www.spiritdaily.org)

Prije nekoliko godina, kad sam bio biskup u Louisiani, vjerojatno 1988., bio sam na prvom „Ad Limina“ posjetu Svetom Ocu u Rimu.

Sa mnom su bili i drugi biskupi Louisiane i, prema običaju koji je gajio papa Ivan Pavao II., bili smo pozvani kod njega na ručak. Za stolom s njim bilo nas je osam.

Bila je poslužena juha. Biskup Stanley Ott iz Baton Rouge, Louisiana, koji je u međuvremenu preminuo, upitao je Svetog Oca: „Sveti Oče, što mislite o Međugorju?“

Sveti Otac nastavio je jesti svoju juhu i odgovorio je: „Međugorje? Međugorje? Međugorje? Samo dobre stvari se događaju u Međugorju. Ljudi tamo mole. Ljudi idu na ispovijed. Ljudi se klanjaju Euharistiji i ljudi se okreću prema Bogu. Čini se da se smo dobre stvari događaju u Međugorju.“

To je, izgleda, zaključilo razgovor i prešli smo na druge teme. Pa ipak, dugo ću se sjećati vrlo spretnog i opreznog odgovora našeg Svetog Oca.

Hodočasnička pustolovina

Prije dva tjedna imao sam prigodu posjetiti Međugorje. Jim McHale iz Connecticuta, jedan stari prijatelj s kojim se znam već 50 godina, već je duže vremena želio ići u Međugorje. Njegovoj se ženi sada baš nije išlo iz nekoliko razloga, najviše zbog toga što priprema vjenčanje njihove kćeri u New Yorku.

Iz Minneapolisa odletjeli smo u Amsterdam, iz Amsterdama u Prag, a iz Praga u Split u Hrvatskoj. U Hrvatskoj smo proveli dvije noći prije nego što smo cestom uz Jadransko more krenuli preko brda u Međugorje, u Bosnu i Hercegovinu.

Prava je pustolovina putovati u to malo selo u brdima koje je postalo slavno zbog navodnih ukazanja koja se tamo događaju.

Imali smo sreću što smo bili u kontaktu sa Stephanie Percic iz Minneapolisa. Stephanie je bila na svojem 100-tom hodočašću u Međugorju sa skupinom iz Twin Cities, Crookston, Duluth i iz nekih drugih dijelova zemlje.

Budući da je toliko puta bila u Međugorju, Stephanie je dobro poznata među mještanima. To nam je zasigurno mnogo pomoglo pri snalaženju.

Putovanje iz Splita u Međugorje je doista divno. Cesta vijuga uz Jadransko more i uz brdo. Ima trenutaka kad se čini da je opasno, ali ljepota krajolika čovjeka zadivljuje.

U selo smo stigli u petak poslije podne. Tog vikenda u Međugorju je bilo 30.000 do 40.000 hodočasnika. Sve me se to prilično dojmilo.

Hodočasnici su došli sa svih strana svijeta – iz europskih zemalja, iz SAD-a, Irske, Kanade, s Filipina. Italija je bilo dobro zastupljena.

U subotu ujutro slušali smo jednog od vidjelaca. Moram priznati da je sve što je rekao bilo vrlo solidno.

Netko od slušatelja postavio mu je pitanje o primanju Pričesti na ruku. Njegov odgovor bio je vrlo neposredan i vrlo jednostavan: „Učinite što vam Crkva dozvoljava činiti. Tako ćete uvijek biti sigurni.“

Za mene je ispovijedanje svakog popodneva od 17 do 22 ili čak 22.30 h bio velik trenutak. 46 svećenika je ispovijedalo na raznim jezicima. To je samo po sebi velika milost: ljudi se okreću prema Bogu.

Hodao sam naokolo i gledao kako ljudi čekaju u redovima. Vidio sam 26 ispovjedaonica u kojima su se nalazili svećenici, a daljnjih 20 ispovijedalo je u privremeno improviziranim ispovjedaonicama. Isto je bilo u nedjelju poslije podne od 17 do oko 20.30 h. Ispovijedao sam na engleskom i to je za mene bila velika milost i divno iskustvo.

Kapelica klanjanja posebno me se dojmila. Ljudi tiho ulaze i izlaze da bi molili i klanjali se Euharistijskom Gospodinu. Sve se činilo uredno i mirno, baš kao i skupine ljudi na ulicama na brdima koje su recitirale krunicu i molile.

U nedjelju u podne predslavio sam Misu na engleskom. Crkva je bila prepuna. Vani, s tri strane crkve, nalaze se klupe iz kojih ljudi mogu čuti Misu ali ne mogu vidjeti. Još jednom me je duboka vjera tolikih ljudi duboko dirnula.

Unutarnja žudnja

Proteklog tjedna slavili smo blagdan sv. Ignacija Antiohijskog. U svojoj Poslanici Rimljanima, Ignacije je napisao: „U meni je živa voda koja duboko u meni govori: 'Dođi k Ocu.'“

Ima nešto od te žudnje u svim tim hodočasnicima koji su došli u Međugorje. Nekako negdje duboko u njima ima nešto što govori: „Dođi k Ocu.“

Oni to čine kroz svoje pobožnosti. Kroz svoju ljubav prema Mariji. Kroz ljubav prema Isusu Kristu. „Dođi k Ocu“ odzvanja duboko u svakome od nas.

U ponedjeljak prije podne naše je hodočašće završavalo. U kapelici klanjanja predslavio sam Misu za skupinu hodočasnika koja je došla sa Stephanie Percic. Mnogi su bili iz nadbiskupije St. Paul and Minneapolis, i dojmila me se njihova snažna vjera i njihovo obećanje da će moliti za cijelu nadbiskupiju.

… Sve u svemu, nakon putovanja u Međugorje razmatram riječi Ivana Pavla II. koje je izgovorio dok je jeo svoju juhu tog dana 1988. god.

„Međugorje? Međugorje? Međugorje? Čini se da se smo dobre stvari događaju u Međugorju. Ljudi se okreću prema Bogu.“

 


 

PC version: Ova web stranica | Medjugorje | Ukazanja  | Poruke  | Članake  | Galerija[EN]  | Medjugorje Videos[EN]