Razgovor: Prof. Df. Adalbert Rebić

Razgovarala Vedrana Vidović

Svečanim misnim slavljem u lurdskoj bazilici Svete Krunice na blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije 8. rujna završio je 22. međunarodni mariološko-marijanski kongres. Misno slavlje predvodio je kardinal Paul Poupard, posebni izaslanik Svetoga Oca koji je i predsjedao kongresom.

Kongres je održan u organizaciji Papinske međunarodne marijanske akademije iz Rima, Francuskoga mariološkog društva i lurdskog svetišta u povodu 150. obljetnice Gospinih ukazanja u Lurdu. Kongres je raspravljao na temu "Ukazanja Blažene Djevice Marije - između povijesti, vjere i teologije". Na kongresu je sudjelovala i Hrvatska jezična sekcija Hrvatskoga mariološkog instituta KBF-a Sveučilišta iz Zagreba na čelu s predsjednikom, zagrebačkim pomoćnim biskupom Vladom Košićem, i tajnikom fra Petrom Lubinom. Među više od 150 predavača iz cijeloga svijeta, svoja predavanja održalo je i trinaest hrvatskih sudionika. Predavanje na temu „Ukazanja u Međugorju i teologija“ održao je prof. dr. Adalbert Rebić.

Profesore Rebiću, koji je bio cilj održavanja ovoga mariološko-marijanskog kongresa u Lurdu?

Cilj 22. mariološko-marijanskog kongresa održanog u povodu 150. obljetnice ukazanja Blažene Djevice Marije Bernardici u Lurdu bio je teološki i znanstveno razraditi temu ukazanja BDM kroz povijest, osobito u novije vrijeme, te obraditi temu ukazanja u okviru teologije, povijesti spasenja, u okviru crkvenog nauka o Kristu Spasitelju te o Crkvi. Bio je to interdisciplinarni dijalog raznih teoloških grana o ukazanjima Blažene Djevice Marije u novije vrijeme.

Što Marijino štovanje govori današnjem čovjeku?

Marijino štovanje današnjem čovjeku govori najprije o ozbiljnosti vremena. Marija vrši svoju materinsku ulogu u Crkvi i Gospodin očigledno ljude pokušava voditi upravo preko ljudi. Zato Blaženu Djevicu Mariju šalje ljudima da im poruči nešto što je važno za ovaj trenutak, za život vjere, i odatle marijanska pobožnost uslijed marijanskih ukazanja ima veliko značenje. Bog hoće da ljude upozori na ozbiljnost vjere, da ljudi prihvate vjeru, da ju žive i tako dođu do konačnog spasenja. U tom pogledu pobožnost prema Mariji ima veliku ulogu.

Vaša tema na kongresu bila je „Ukazanja u Međugorju i teologija“. Što ste u svom predavanju naglasili?

Na kongresu u Lurdu bilo je 11 plenarnih predavanja o raznim vidovima marijanskih ukazanja, počevši od ukazanja Uskrslog Isusa učenicima, o odnosu marijanskih ukazanja prema tim pashalnim uskrslim ukazanjima, zatim o kriterijima raspoznavanja nadnaravnog u marijanskim ukazanjima, o marijanskim ukazanjima u povijesti i koju ulogu ona imaju, o teološko-pravnim kriterijima, potom se govorilo o vidiocima, porukama, o njihovom transcedentalnom iskustvu, povijesnom i crkvenom značenju, o proročkoj dimenziji ukazanja i poruka.

Posebno je bilo govora o jednom mjestu ukazanja u Africi, o Kibehu, gdje su ukazanja počela 1981. i koja je mjesni biskup priznao.

Predavač je povukao paralele između Lurda, Fatime i Kibeha. U plenarnim predavanjima o Međugorju nije bilo riječi, ali je u jednom predavanju bilo spomena o njemu. Jedan je predavač povukao paralele između Marijinih ukazanja u Međugorju i kriterijima koji se zahtijevaju za crkveno priznanje tih Marijinih ukazanja.

Bilo je šesnaest jezičnih sekcija, a svaka sekcija je imala po desetak predavanja. Među njima je bila i hrvatska sekcija i ona je imala trinaest predavanja. Među tim predavanjima su bila i dva predavanja o Međugorju. Ja sam govorio o fenomenu Međugorja te kako taj fenomen teološki objasniti. Nisam se zadržavao na ukazanjima, nego na fenomenu Međugorja. Pokušao sam teološki analizirati ono što se zbiva u Međugorju. To su prije svega kultna okupljanja na kojima se slavi Euharistija, zatim sakrament pomirenja s Bogom. Govorio sam i o pastoralnom značenju svega što se u Međugorju zbiva. Zatim sam nazočnima pokušao prikazati što je to u tim Marijanskim ukazanjima vrijedno teološki spomenuti. To su, prije svega, Marijini pozivi na mir, pomirenje s Bogom, pomirenje s ljudima, stvaranje mira među ljudima, obraćenje, pokora, molitva, osobito molitva krunice, dobra djela i sl. Iznio sam da su to teološki sasvim utemeljene poruke koje imaju svoje utemeljenje u Bibliji i nimalo se ne udaljuju od službene crkvene nauke. Naime, teološke poruke koje stižu iz Međugorja odavno su najodličnija praksa Katoličke crkve.

Kolega Eduard Peričić u svome je predavanju iznio kako svjetska crkvena javnost, posebno neki crkveni dostojanstvenici, gledaju na Međugorje i kako ga visoko cijene i prikazuju. Tu je citirao mnoge kardinale, biskupe i nadbiskupe.

U svom sam se predavanju osvrnuo i na to kako se može riješiti međugorski fenomen. Crkva je strpljiva i oprezna, prema tome i s naše strane treba mnogo strpljenja i opreznosti. To znači da treba paziti da se kod vidjelaca i izvan njih u Međugorju ne bi dogodilo nešto što bi bacilo bilo kakvu sjenu na ta zbivanja. Do sada je, koliko sam upoznat, sve teklo u okviru crkvenog, kako se to događalo i kod drugih Marijinih ukazanja u svijetu.

Rješenje ovisi o samim vidiocima i vidjelicama. To su mladi ljudi koji imaju budućnost pred sobom i trebaju i dalje biti vjerni Mariji i Bogu te da ne počine ništa što bi ukazanja u Međugorju stavilo u pitanje. To što dugo traju po meni nije sporno. U Crkvi je bilo i drugih ukazanja koja su kod nekih mistika trajala po cijeli život i to su poglavito mistična iskustva koja izabrani imaju, koje Gospa izabere i po njima želi nešto poručiti suvremenom svijetu.

Iz dosadašnjeg se vidi da je Gospa u Međugorju poručila važne stvari - i u odnosu na naše suvremeno društvo i u odnosu na vjernički život naših ljudi, katolika. Najveći je znak to da u Međugorje dolaze stotine tisuća ljudi i da u Međugorju doživljavaju ono što nigdje drugdje ne mogu na taj način doživjeti, nešto transcedentno, mistično, nešto otajstveno. Treba puno strpljenja i molitve.

Na kraju, sve ovisi o Blaženoj Djevici Mariji, Kraljici Mira. Ako ona hoće da Međugorje bude stvarno okupljalište vjernika oko nje, nitko ne će moći spriječiti i crkveno priznanje na kraju.

Prof. Dr. Adalbert Rebić je od 1968. godine profesor biblijskih znanosti i orijentalnih jezika (hebrejski, arapski i sirsko-aramejski jezik) na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1972. godine predsjednik je Hrvatskoga mariološkog instituta, te je organizirao hrvatsku sekciju na međunarodnim mariološkim kongresima. Redoviti je član Papinske međunarodne marijanske akademije u Rimu (od 1980.), član židovskog kulturnog društva “Šalom Freiberger” u Zagrebu (od 1990.). Bio je i član redakcije međunarodnog teološkog časopisa Communio (1974-1992.)